Kakvi smo to postali?
Iz ugla

Kakvi smo to postali?

 

Živimo u svijetu koji je postao toliko pokvaren i surov. Živimo u svijetu u kojem samo mržnja vlada.

Živimo u svijetu u kojem se ljudi raduju tuđoj nesreći.

Kakvi smo to postali?

Odakle sva ta mržnja koja vlada ljudima?

Zbog čega ljudi moraju da ranjavaju druge? Postali smo zlo od ljudi.

Mržnja nam je prekrila oči.

Jedini u životu cilj nam je postao kako da iskopamo drugome jamu, iako nekada i sami upadnemo u tu istu jamu. Zbog čega danas sve manje i manje imamo pravih drugova? Čim se neko okrene od nas, mi izvadimo nož i pravo u ledja završi taj isti nož.

Više se i ne pravimo da nam neko smeta, sada samo organizujemo i ubijemo nekoga.

Zašto je svijet postao toliko nesigurno mjesto za živjeti? Dok nam se djeca igraju sa puškama, pištoljima, nismo ni svjesni da će kada odrastu postati ubice ili mafijaši. Zbog čega smo svijet pretvorili u krv i rat i u kojem brat ubije brata, muž ženu nakon 30 godina braka? Više na ulici nisi siguran, okovao nas je mrak i sve je postalo sivilo.

Danas je postalo normalno da nekome slomimo srce i da nas suze nečije uopšte ne dotiču.

Zašto smo postali toliko loši ljudi?

Nemamo više vremena za druge, izgubili smo osjećaje odnosno ugasili smo ih i živimo popuno neki drugi život. Zaboravili smo na riječi “izvini” i ” oprosti” .

Prestali smo da budemo ljudi, da pomažemo onima kojima je to zaista potrebno. Sada gledamo samo svoj interes i kako da drugoga ponizimo i upropastimo.

Šta nam se to dogodilo? Zašto je normalno postalo ubiti nekoga? Zbog čega imamo potrebu da povrijedimo druge?

Iznenadimo se kada čujemo da neko ima srećan brak, da neko ima potrebu da pomogne drugome i da je neko dobar ne zato što ima neki interes već zato što želi da bude dobar.

Prestali smo da vjerujemo u Boga i da odlazimo u crkvu. Sada kada odemo u crkvu prvo nas drugi ljudi pitaju ” Da li si ti to grešan kada ideš u crkvu ? ” Postali smo zavidni i ne možemo da podnesemo kada je neko srećan, pa koristimo sve načine da nekome učinimo zlo.

Zaboravili smo jednu stvar: Šminka može prekriti nepravilnosti na licu, ali ne i u duši. Džaba nam sva spoljašnja ljepota, ako smo u duši truli kao jabuka. Važno nam je da smo top sređeni, a niko više ne radi na svojim vrlinama i manama. Danas se dobar čovjek ne postaje dobrim djelima, već se postaje ako imamo pun novčanik deviza i skup automobil u garaži.

Sve nam je postalo važnije, osim jednog: Da budem dobar čovjek.

Autor: Milica Gajić

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *